Ko Tigar Bih

Riza-Beg Kapetanovic Ljubuski
  
  Ko tigar bih,
   kad mu krvnik tigrice odnese,
    Ko vulkan bih,
     Sto na brda i doline trese,
      Ko vatra bih,
       Koja drvlje i kamenje zgara,
        Ko munja bih,
	 Koja-no se nigdje ne odmara,
	  Sada trao,
	   Nistio i haro,
	    Sto bih stizo,
	     Ljutim macem paro.

  Gdjekad opet,
   Kao majka kad sina sahrani;
    Ko kosuta,
     Kad je lovac strijelicom rani,
      Ko siroce,
       Kad ga zima iznenada lati,
        Ko bolesnik,
	 Kad na teskim mukama se pati,
	  Gdjekad bih,
	   Opet eto tako
	    Jadikovo,
	     Tuzio i plako.