Putevi

Mak Dizdar
	Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
	Ides prema meni. I u jurisu
	Smijuci se i placuci
	Pred sobom
	Sve cistis
	i nistis

	Ti si nakanio da me pod svaku cijenu unistis
	Ali nikako da nadjes
	Istinski put
	Do mene

	Jer
	Ti poznajes uklesane i utrte pute
	I niti ijedan drugi
	(A mali su zapravo i jalovi
	Bez obzira koliko su
	Za tebe
	Oholog i jakog
	I preteski
	I
	Dugi)

	Ti poznajes samo one puteve
	Sto prolaze
	Od srca
	I
	Oka
	Ali to nije sve
	Ima puteva sto su se ispruzili pred nama
	Bez javnog traga kolovoza
	Bez voznog reda
	Bez vremena
	I roka

	Ti mislis da je tvoja putanja do ubogog mene
	Veoma sigurna i cesna
	Ona
	Sto dolazi
	S lijeva
	Ili
	Zdesna

	Zavaravas se stalno da do mene treba ici
	Smjerovima slicnim
	Sa sjevera
	Ili
	Juga

	Ali to nije sve

	Kuga
	Oci uvijek
	Pametno mi trazi
	Ispod ustalasale na vjetru razi
	Iz korijena zemlje gdje se zgusla tmina

	A iz bezmjernih visina
	Odozgora
	Pritiskivati
	Grudi
	Najjace
	Moze
	Mora

	Ali to nije sve
	Ti ne znas zakon raskrsnice
	Izmedju svjetlila
	I
	Tmice

	Ali to nije sve
	
	Jer najmanje znas da u svom zicu
	Najteza rvanja su
	I ratovi pravi
	U samome
	Bicu

	Ti ne znas dakle da zlo si moje najmanje
	Izmadju mnogih
	Mojih
	Velikih
	Zala

	Ti ne znas s kim
	Imas posla

	Ti ne znas nista o mojoj mapi putova
	Ti ne znas da put od tebe do mene
	Nije isto sto i put
	Od mene
	Do tebe

	Ti ne znas nista o mome bogatstvu
	Skrivenom za tvoje mocne oci
	(Ti ne znas da meni je
	Mnogo vise
	Nego sto mislis
	Sudbina
	Namrijela
	I
	Dala)

	Ti si nakanio da me pod svaku cijenu unistis
	Ali nikako da nadjes istinski put
	Do mene

	(Shvatam te:
	Covjek si u jednom prostoru i vremenu
	Sto zivi tek sada i ovdje
	I ne zna za bezgranicni

	Prostor vremena
	U kojem se nalazim
	Prisutan
	Od dalekog jucer
	Do dalekog sjutra
	Misleci
	O tebi

	Ali to nije sve)